Malo je toga što se o legendarnom “Doktoru” može reći, a da već nije rečeno. Međutim, ovim putem ćemo probati ukazati na važnost “Doktora” koji je tijekom svog životnog poziva kao vaterpolski učitelj (kako on to voli reći) odgojio i dalje odgaja nebrojeno talentiranih vaterpolista, budućih reprezentativaca i olimpijaca te je osvojio još više medalja i priznanja.

Danko Jerković, od milja zvani “Doktor”, rođen je 1948. godine u Šibeniku, ali je do osme godine živio u Siveriću kada se 1957. preselio u Šibenik i odmah došao u kontakt s vaterpolom kao plivač tj. vaterpolist tadašnjeg plivačkog kluba Mornar na trošnom, improviziranom plivalištu u uvali Paklena. Od 1965. godine igrao je s klubom u 2. saveznoj ligi kao napadač. Karijera aktivnog vaterpoliste trajala je punih 14 godina tj. negdje do otvaranja zatvorenog bazena u Solarisu (1972.) kada je iz vode prešao na klupu. Hendikep s vidom, kaže, najbitniji je razlog zbog čega se tako rano ostavio aktivnog igranja.
 
Od tada, pa do danas, u Klubu je kao trener/učitelj proveo više od 40 godina odgajajući mlade vaterpoliste i ljude. Prvi trenerski nastup imao je na pionirskom prvenstvu u Veloj Luci, a prvu medalju “pobrao” je 1974. godine na također pionirskom prvenstvu, ali u Splitu.
Kako VK Solaris 1975. godine ulazi u 1. ligu tako dolazi i to sve boljih rezultata u mlađim kategorijama, ponajprije zahvaljujući Doktoru. Sa svim dobnim skupinama mlađih kategorija prolazio je teške kvalifikacije Splitske skupine, a zatim i osvajao državna (Jugoslavenska i kasnije Hrvatska) prvenstva. Redom je punio klupske vitrine odličjima i odgajao najveće svjetske vaterpolske igrače poput Perice Bukića, Renata Vrbičića, Andrije Komadine, Ivice Tucka, Danijela Premuša, Denisa Šupe i mnogih drugih.
 
Okušao se u dva navrata i u seniorskim vodama, a kao najveći uspjeh bilježi sezonu ’86./’87. kada je kao pomoćni trener (glavni trener je bio Grgo Renje) osvojio 2. mjesto prvenstva Jugoslavije nakon uzbudljivog finala protiv beogradskog Partizana. Da uspjeh bude veći, sve to je postignuto s isključivo domaćim igračima! Jedna zanimljiva činjenica jest i da je upravo na toj utakmici “Doktor” osvojio zasad posljednji crveni karton u trenerskoj karijeri. Od toga je prošlo 26 godina!
 
Najvažnija postignuća u trenerskoj karijeri:
 
1974. g., pionirsko Prvenstvo Hrvatske – zlatna medalja, prvo osvojeno odličje za mlađe kategorije u povijesti Kluba,
1977. g., pionirski Kup Jugoslavije – srebrna medalja,
1980. g., pionirsko Prvenstvo Jugoslavije – zlatna medalja,
1981. g., kadetsko Prvenstvo Hrvatske – zlatna medalja,
1982. g., pionirsko Prvenstvo Hrvatske – zlatna medalja,
1985. g., kadetski Kup Jugoslavije – zlatna medalja,
1986. g., juniorski Prvenstvo Jugoslavije – zlatna medalja,
1987. g., pionirsko Prvenstvo Jugoslavije – srebrna medalja,
1987. g., seniorsko Prvenstvo Jugoslavije – srebrna medalja,
1990. g., pobjedama u kvalifikacijama izborili ostanak u 1. ligi (seniori),
1997. g., juniorski Kup Hrvatske – zlatna medalja,
2000. g., kadetsko Prvenstvo Hrvatske – zlatna medalja,
2000. g., kadetski Kup Hrvatske – zlatna medalja,
2006. g., mlađe kadetski Kup Hrvatske – zlatna medalja,
2006. g., mlađe kadetsko Prvenstvo Hrvatske – srebrna medalja,
2007. g., mlađe kadetski Kup Hrvatske – zlatna medalja,
2007. g., mlađe kadetsko Prvenstvo Hrvatske – srebrna medalja,
2008. g., kadetski Kup Hrvatske – zlatna medalja,
2008. g., kadetsko Prvenstvo Hrvatske – srebrna medalja,
2008. g., mlađe kadetsko Prvenstvo Hrvatske – srebrna medalja,
2008. g., mlađe kadetsko Prvenstvo Hrvatske – srebrna medalja,
2009. g., kadetski Kup Hrvatske – srebrna medalja,
 
Ovim putem Vaterpolski klub Solaris od srca čestita našem “Doktoru” na zasluženoj nagradi “Matija Ljubek” za životno djelo koje dodjeljuje Hrvatski olimpijski odbor za 2018. godinu.