Godinu dana prošlo je od smrti ‘dobrog duha’ naše Crnice – Grge Renje. Renje je rođen 1952. u Šibeniku uz kojeg je bio i ostao vezan cijelog života, sportske karijere. Na samom začetku igračke karijere bio je vratar, da bi kasnije postao odličan branič kluba sa Crnice. Cijelu igračku karijeru proveo je među Sunčanima, kako tepaju šibenskim vaterpolistima, sve do 1983. godine, da bi već od sljedeće sezone bio imenovan trenerom prve momčadi Solarisa.
Upravo je Grgo Renje bio prvim trenerom u seniorskoj momčadi Perice Bukića, Ivice Tucka, odnosno odgojio je cijelu nisku sjajnih šibenskih vaterpolista. Godine 1987. šibenski Solaris je s Grgom Renjom kao trenerom zauzeo drugo mjesto u državnom prvenstvu iza Partizana, što je bio i do danas ostao najviši plasman Šibenčana u državnim prvenstvima.
Po osobnoj želji, od 1987. Grgo Renje se povukao s mjesta trenera prve momčadi, ali je ostao u klubu i radio s mlađim dobnim uzrastima što mu je bila silna strast. Istina, tijekom ’90-tih godina će u još pokoji navrat sjedati privremeno na klupu trenera seniora Solarisa. U tom je klubu svoj trenerski posao ostao obavljati sve do umirovljenja, ali je i dalje ostao uz bazen. Tada kao opunomoćenik Hrvatskog vaterpolskog saveza na mnogobrojnim utakmicama Hrvatskog prvenstva i kupa, kao i Regionalne lige. U konačnici, samo dan i pol prije smrti obnašao je tu dužnost na već spomenutoj dubrovačkoj utakmici. Grgo Renje silno će nedostajati šibenskom sportu, primarno dakako vaterpolu, kao i cijeloj hrvatskoj vaterpolskoj zajednici.
Grgo, veliko hvala ti na svemu i počivao u miru…
